Doom

Da,pa ja imam blog...cisto sam zaboravil na njega.Radi se punom parom, expander na 102%! Sad sam vec cetvrti tjedan u novom poslu.Svaki dan od 7.00-16.00/17.00 popodne, ovisi o dinamici posla.Sve je ok, samo kaj od dana nemam nista.Dan mi prođe samo tak.Treptaj oka je vjecnost u odnosu na moj dan.Ali neka, ne zalim....valjda ce se sve to vratiti jednog dana.Ako ne, necu zalit...znam da sam dal sve od sebe.Ucim pomalo i Danski jezik, ono..kad sljedeci put se zaletim u Dansku da lakse komuniciram s Dankinjama (Hehehehe...).Znam dosta toga, ali neznam jos napisat to.Ova ekipa iz Danske je definitivno spaljena u mozak.Kak je krenulo na pocetku, sad se cisto dobro slazem s njima.Ljudi s drugacijim misljenjem, drugacijim pristupom na rad, ljudi koji se nemogu nacudit zasto imam crackirane windowse na kompu, ljudi koji ne kuze zasto skidam mp3 preko dc++ programa ,a ne da odem u ducan i kupim CD ili pak zasto idem na kavu bas u pol 3,a ne posle posla.Ah...kud bi dosao da im moram bas sve objasnjavat.:-))
Turbolencije oko mene,ali se drzim podalje od njih.Tesko se zaljubljujem, prirodno mi je to.Mora biti onaj "klik" u glavi ili srcu (whatever) da me pokrene.Onda opet nije dobro.Volim previse.Voljeti previse nije dobro.A ja to jos nisam naucio.Ili volim ludo ili ne volim nist.Kad gledam u nekog, gledam kroz njega, ali ga citam ko knjigu, stranicu.I znam vise o osobi, nego ona zna o sebi.I to mi je fun.Pokusava sakrit nesto, a ja se pravim mutavi i samo klimam glavom.A u sebi krepavam od smjeha.
Ljudi stupaju u veze, zene se, razvode i prekidaju.Jedan me prekid pogodil, nisam ga ocekival, niti u snu.A jos me vise pogodila jedna osoba, nisam to ocekival od nje, niti u snu.Netko bi na mom mjestu odmah krenul u neki "kontra napad", ali ja nisam.Drzim ju na pristojnoj udaljenosti, da ju bolje vidim.Ljepsa mi je iz daljine nego iz blizine.Grow up , baby. You still need a lots thing to learn in your life.
Psihijatar.Tko? Sta? Molim?? Zivot mi je okrenut za 180 stupnjeva.Izbacen sam u pravu orbitu....

...ili Severina, osvojila je Doru (izbor Hrvatske pjesme za Euroviziju) i sad se s svojim štiklama sprema osvojit i Europu. Mozda i snimi koji pornxx....tj, neki dokumentarni film o ljepotama Hrvatske.Rijeci pjesme su fenomenalne, ali zbog ogranicenja na vremenu, necu ih sad pisat. Neka mi obozavatelji "djevojke sa sela" oproste. LOOOOOOOOOOOOOOOOL......

...istina, rekao sam da necu neko vrijeme pisat blog, prvenstveno radi toga jer sam se htio odmorit od kompjutora. Nadal sam se boljem i ljepsem vremenu, pa da mogu s frendovima vise vremena provodit vani. A sad...figa.
Druga stvar je da od ponedjeljka idem na drugo radno mjesto. Bolje? vidjet cemo! Bolja placa?? Vidjet cemo. Ne vjerujem u nista vise nego prije sto vidim vlastitim ocima. Gledam papir i vidim...na ovom poslu sam proveo 09/04/10 ili citano 9 godina 4 mjeseca i 10 dana. A osjecam se kao da sam poceo neki dan. U biti, jos se kristalno sjecam prvog svog dana na , sad vec, bivsem poslu. Vidio sam i dobrih stvari, i losih, i gluposti (nazalost, toga najvise). S novim poslom doci ce i novi problemi, novi izazovi, sacica novih ljudi.Ali ne bojim se. Ionako sam proteklih dana, tjedni i mjeseci prosao "i kroz sito i reseto", tako da me malo sto vise moze iznenadit i bacit na pod (osim Pticje gripe, jelte...heheh). S tim danom, zatvorit ce se jos jedna stranica u mom zivotu i otvorit nova, jos neispisana. Ne velim da ce mi biti lako, bit ce tu opet muke, uspona i padova, prekovremenog rada....ali to je dio zivota.
Kaj se psihologa tice, tu sam 99% gotov. Jos imam jedan susret,ali to je ionako samo formalnost, nist posebnog. Kak se sad osjecam i kak sam se, recimo, osjecal prije mjesec i pol , razlika je nebo-zemlja, tak da u biti to niti nemogu, a niti zelim ici sad opisivat. To mi je bil pun pogodak, makar mi je bilo svaki put tesko. Mogu samo reci da sam se opet rodil. I naucil sam neke stvari o samom sebi, neke na koje sam i prije sumnjal, ali sam zatvaral oci, nesto sto ide i dalje i nesto sto nema svatko. Ali to nije niti za blog, a znaju ga samo jos 2 osobe oko mene i na toj brojci ce ostat, osim ako neko ne skuzi "to nekaj" logikom.Hmm...da ne bi sad neki ovdje pucali ili slali mi opet poruke da sam otkril da sam gay ili neznam kaj vec, evo ...NISAM, nema nikakve veze s seksom. Dapace...i dalje volim lijepe djevojke :-)))
Toliko za sad...ako bude jos padal snijeg i sutra, mozda napisem kaj....

Ide posti koji nece nitko razumjeti, ali meni je puno pomoglo i vratilo u zivot.


ZIVOT
****************





1983. Pogresnom lijecnikom dijagnozom primio sam preveliku dozu lijeka. Nakon dolaska doma, mucnina, slabost, malaksavost, motoricke sposobnosti otkazuju. Mama zove susjeda i natrag me voze u ambulantu. U ambulanti nista nemogu i treba vozit za Varazdin u bolnicu. Otac mi je na putu, u Nizozemskoj vec nekoliko dana. Mama se zajedno s menom na zadnjem sjedalu auta, drzi mi glavu u krilu i place. Posljednje cega se sjecam da je susjed vozil ko lud po cesti, koliko god mu je masina to omogucavala.Znam da sam pital mamu dal cu morat ostat u bolnici i da bi odmah htio kuci.Poslje toga mrak.Probudil sam se negdje u noci, u bolnici. Sam u sobi i zedan. Oko mene aparati, infuzija i ostale gluposti. Do jutra sam gledal u obliznji prozor i svjetla automobila koji su jurili gore-dolje po cesti. Cekal sam i za svakog tog auta sam se nadal sa su to moji i da cu uskoro kuci.I bilo me je strah.Pocel sam plakat.Dolazi dezurna medicinska sestra i pozdravlja me:" bok ,mali. kako si?" .Ujutro konacno poznate face.Moji roditelji u drugoj prostoriji razgovaraju s doktorom, tata mase, dosao je iz Nizozemske odmah kad je cuo da sam u bolnici. Nakon nekoliko dana sele me u odjel s ostalom dijecom. U susjednom odijelu, lezi neki mladic, mozda oko 20 godina, s nogom u gipsu. Dosta cesto mu dolazi djevojka u posjet, zezaju se svaki put i vidi se da ga voli. Drugo jutro mladica vise nije bilo, a djevojku sam vidio kako sjedi i place na krevetu na jastuk. Tri dana mojeg zivota ne postoje, toliko sam ukupno proveo u komi iz koje nisu vjerovali da cu izaci.




Ljubav
*****************




1987.Prva mozda. Djecacka.Skrivena.U biti , niti neznas da volis nekog.Nista ne razumijes. Sramezljiv sam, ali pokusavam hvatat korak s svojim vrsnjacima. Pokusavam da budem kao oni. Frajeri. Kakva cura?? to je za papke i mamine sincice! To je bila njihova (nasa) filozofija. Pivo-cigareta-glupiranje u subotu su ono IN. I tada je krenulo... jedan od "malo jacih" frajera iz drustva ima sestru, 2. god mlađu.Njena najbolja prijateljica se zatreskala u mene. Za to nitko nezna iz drustva. Krenulo je preko porukica, komadica papira istrganih iz biljeznice. Bile su to neke pjesmice, kratke..koje je ona na brzinu sklepala. Ali pune osjecaja. Naravno da sam to sve ignoriral. Vecinu toga nisam ni procital, samo bih podrapao i bacio. Da imam curu?? ma daj, mala...nemoj zezat. Ova fakat nije odustajala, svaki dan neka porukica, svaki dan nesto.I tako je to trajalo i trajalo. Doznala je broj telefona,pa pocela zvat doma,ali kad kod bi netko digao slusalicu, ona bi poklopila. Uzvratil sam udarac, saznal njen i odmah uzvratil na isti nacin. Preko papirica je predlaga da se nađemo jedan dan popodne.Ma nema sanse....izvlacil sam se na sve moguce i nemoguce nacine. U jednom broju Modre Laste nasla se njena pjesma. Nisam mogao vjerovat. I tako je procurilo...nakon mozda dvije godine. "Jel ti to motas s onom malo nesto???" ,"Ma nemoj nju...glupa je i bedasta"," Dobro..kaj si ti mamin sincic??"....i opet papiric. Nisam ga procital odmah, nego tek kad sam dosao doma.Na njemu je pisalo:"Volim te".Bacil sam ga u kamin i otisao spavat.Ali...volio sam i ja nju. Ali nije bilo sanse da to joj velim. Nema sanse da to i samom sebi priznam. A ona je bila svakim danom sve ljepsa i ljepsa. Nakon par dana vidio sam njenu frendicu (nasu kurirku) u skoli i poslao sam poslal poruku na papiricu preko nje, ovaj put ja prvi.Napisal sam samo "Oprosti na svemu" .Oprostila mi je vec u sljedecoj poruci, nakon 45 minuta. Kad je krenula u srednju skolu, tada smo i prohodali...nakon 5. godina od prvog papirica.Bila je najbolja cura od svih kojih sam imal. Postala je status, prema njoj određujem i odmjeravam ostale.Anđeo poslan od gore. Nikad svađe.U njenim ocima sam samo vidio ljubav.Od nje sam naucio voljeti,od srca. Nikad nisam vise primio toliko ljubavi u zivotu, kao od nje.Nisam primio ni pola koliko je ona dala.
Vidio sam je prije nekoliko mjeseci, radi u BILLA-i na blagajni. Ozenjena, netko je bil pametniji od mene!

Eto, konacno sam danas ujutro nasao vremena da sjednem i objasnim neke stvari vezane uz mene. Heh..ima toga dosta, pa najbolje da odmah i direktno krenem. Mjesec dana hodam na psiho terapije, ili ako bas oces, psihijatru. Prije nego me pojedinci proglase kandidatom za Vrapce, ovdje cu objasnit u cemu je stos. Prije nekoliko postova sam napisao da sam se promjenio, tj. da su mi drugi rekli za promjene.I to je tocno.Kad sam vidim i sam da sam se promjenio( Uh...koliko "sam" ima ovdje), onda znam da se casa napunila i da voda kaplje niz rubove van. Postao sam previse depresivan, pesimistican i zatvoren. Ignoriral sam ljude koje definitivno volim. Na poslu sam ponekad imao "Blackout", tj. nisam znao ni sto radim ni zasto, pocele su se nizat greske.Za neko drustvo i nisam bas bio raspolozen, samoca mi je definitivno odgovarala. Prije mjesec dana sam zavrsio na Hitnoj i onda mi se glavi upalila zaruljica i rekao sam samom sebi da treba nekaj poduzet.I eto, objasnio sve svojima doma, otisao svojoj doktorici , objasnio da imam potrebu da razgovaram s psihijatrom i tako je krenulo. Gdje hodam i kome, nije bitno. Zelim samo reci da sam se iznenadio koliko ljudi trazi takav oblik pomoci. Od obicnih ljudi, bracnih parova,pa do doktora i profesora. A neznam, mozda je IN hodat psihologu...hehe
Krenuo sam s 2x tjedno, dogovorite se kad koji dan vam odgovara i tako dolazite. S pocetka to nije nista spektakularno, kao na americkim filmovima. U biti, psiholog vas upoznaje i na taj nacin radi se profil osobe. Zajedno prolazite kroz svoj zivot, nista drugo nego kao da razgovarate s nekim na kavi. Nakon određenog vremena ulazi se polagano u srž problema.Zakaj, gdje, zasto?!?. Otvaraju se stari problemi i stare rane. Uci se suocit s stvarnoscu, a ne bjezat od nje. Otvorenost je bit svega. Makar je malo bed bilo razgovarat s nepoznatom osobom o situacijama iz private life, morao sam to podijelit. Kad mi je govorio moj vlastiti profil, ostao sam paf na nekim zapazanjima.On vidi ono sto nisam ja ili vidio ili nisam htio vidjet. Uskoro cu pocet s "Tjednim zadacima" (nema to veze s BigBrother-om) , tj. morat cu uradit ono sto dobim za domacu zadacu.Etc...izaci van navecer s drustvom, i pokusat se dobro provest. Poslje cu njemu ispricat kako je bilo i kako sam se osjecao. Jucer smo dosli do problema, a on dolazi jos od prije 2 godine i prekida s tadasnjom djevojkom koju sam jako jako volio. Prekid je bio brz i bolan. Sad sam tu, i opet moram prolazit kroz sve to. Ali znam da cu uspjeti, jer se svakim danom osjecam sve bolje i bolje. Nazalost, u međuvremenu sam se bio zaljubio. Tesko se zaljubljujem, to mi je prirodno. Velim, "Nazalost" jer to nisam htio, niti planirao. Dogodilo se. Srce je mislilo drugacije. Pokusavao sam to sakriti na sve moguce nacine, trudio se, krenuo na izbjegavanje te osobe...i na kraju vidio da je to sve uzalud i da nema smisla bjezat pred time. U biti, niti ju ne zelim izbjegavat. Makar ona ima drugog, i neznam, vjerojatno ga voli...ne zelim pokvarit odnos između nas dvoje.Zasto bi morao pokvarit srecu nekog?? Bio sam tuzan radi toga, moglo se vidjet iz pisanja prije,ali eto...zivot ide dalje, a i mi s njime.hehe...smjesno mi je kaj bum kroz neko vrijeme moral pricat i o tome.
Mislim...prije nego sam krenuo, bojao sam se reakcije okoline. Ne shvacaju svi zasto neki pojedinac ide psihijatru. Prvo je ono:" Lud je" Za mene su najveci luđaci oni kaj ubijaju ljude po ulicama, pljackaju poste i benzinske. I znam da ce me pojedinci otpisat sad ovdje. Necu im zamjerit. Svatko ima pravo na svoje misljenje i reakciju. Uvijek sam postovao misljenja drugih, pa cu i sad. Ako treba i oprostit cu im, nije bed. A ja jos imam posla. Imat cu uspona i padova, dobrog i loseg raspolozenja.Kao i svi ostali.
Eto, pokusao sam objasnit situaciju onakva kakva i je. Zelim jos reci da niti blog necu vise moci uređivat. Nije to zbogom, nego samo doviđenja. Ostanite mi zdravi i veseli.


Pozdrav.



P.S.

Sretno Valentinovo svima zaljubljenima i onima koji misle da to jesu! :-))))

> NO PICTURE TODAY <


Imam na poslu frenda, ma zapravo, covjek je vec ozenjen, ima familiju i sve to, ima i prek 40 godina...ali mislim, nije ni to sve vazno sad, frend mi je. Jedan od rijetkih s posla, a da je normalan (Mozes takve ljude na prste jedne ruke nabrojit, nazalost). Mozes s covjekom pricat o svemu i svacemu. Ono kaj sam htio sad reci, taj covjek me fakat zna spustit na tlo...u 2-3 recenice me poklopi, i to tako da nemrem nist. Nije to sad da me popljuje ili sta vec, prijateljski mi objasni neke stvari. Dođe on i ponekad na blog, kad mu klinac dozvoli da sjedne za komp., i pita mene kaj je za problem, objasnim ja njemu...i opet me spusti na tlo.Pa hebemu....kako to uspijes, Z.????????????????


Eh da, jos jedna stvar, ovaj stih sto sam ga "puknuo" gore nije nikakav odraz mojeg stanja, volim takve stihove, prije sam ih i pisao, ali eto...s godinama otislo i to. Ponekad surfam trazeci samo takve pjesme i stihove, lijepo mi ih je citat. Znaju opustat, barem mene...
Imam ih u kolekciji jos, pa cu povremeno stavit gore.



Pozdrav svima!

Ja i ti mozda nikad necemo biti zajedno
valjda nam je tako bilo sudjeno
Znam da sam propustio nesto jako vrijedno
al´se moram praviti da mi je svejedno
ni sama ne znas koliko si lijepa
zar si morala biti tako slijepa
dok sam druge cure strasno ljubio
tebe jedinu zauvijek sam gubio
nisam ti znao na pravi nacin prici
nit' sam znao da kazna ce me stici...

Uhvati Mujo zlatnu ribicu. Ona se pretvori u prekrasnu djevojku i kaze mu:
" Mujo, ako me pustis, ispunit cu ti tri zeljice"
Mujo joj odgovori:
" Ja imam jednu zelju, ali tri puta..."





P.S.

Jabucica, hvala na vicu, super je,ali ga iz razumljivih razloga nemogu objavit :-))))))))))))))

Odvezao momak zgodnu curu daleko izvan grada u prirodu. Taman se poceli skidat i mazit, kad ce ona njemu:

-Znas, ja sam prostitutka i to ce te kostat 100 Eura

Mladic izvadi novac i plati joj. Kad su se vracali nazad, malo prije grada, mladic prikoci i rece:

-Znas, ja sam ti taksista i ta voznja tamo i nazad ce te kostat 200 Eura



P.S.
Bi ja viceve o plavusama, ali bi navukao kletvu na sebe! :-)))

Promjenil sam toliko mobitela, da im vec niti neznam broj.Na godinu sam promjenil 2-3 modela obavezno, vidio sam neki model na netu ili na TV-u i moral sam ga kupit. Znam da sam prvi svoj mobitel kupil 1999. godine, Siemens S-10..."cigla" u odnosu na ove danasnje.Platil sam ga 2500 kuna, bil je među jeftinijim modelima tada na trzistu. Funkcije one osnovne, nista posebnog. Non stop sam visio na web stranicama proizvođaca i cekal novi model koji cu upecat. Sve je to onda bilo kod nas tek u usponu, malo je ljudi imalo mobitele. Glavna mi je fora bila slusati kako je neki tip baril zenske ovdje u Vz-u u jednom kaficu (nije bitno kojem). Kljucevi od auta i mobitel na stolu. Neke dvije klinke oko njega i objasnjava on na kojem principu radi mobitel.Izljev na izljevima, jos dan danas mi prolaze te "strucne" rijeci kroz glavu. Za njega se mobiteli povezuju s satelitima u niskim putanjama i na taj nacin mozes pricat s nekim. Yeah right, ali ajd nek....tip je baril. Nadam se da ga je neka od tih "klinki" posle lansirala u visoku putanju...hehehehe.
Govorim o svemu ovome zato jer sam danas po prvi put nakon dosta vremena otisao malo na stranice proizvođaca mobitela, cisto onako, da vidim sta ima i sta dolazi na trziste uskoro. Lijepi modeli, napredne funkcije...nice nice.Ali opet, ostal sam flegma. Vise me to ne zanima. Ostalo je to iza mene.Svaka cast onome ko moze dati oko 3000 kn za novi model Nokia-e,, ali ...no thanx.
Imam svoj Samsung, ali niti njega ne bi imao da mi nije polagano rikavao Ericsson.I zadovoljan sam s njime.Super mi je.Pola njegovih funkcija niti ne koristim, jer mi netrebaju. SMS, MMS, budilica i za razgovor i to je sve. Frend kupio neku Motorolu, cak usao u pretplatu, samo da ga ima. On je ostal zagrizen u to. Kupit ce drugi model, cim ga ispucaju na trziste. A sta ces, voli biti u trendu....hehehe
I da....izgubil sam 4kg, tako da sad jedva imam 80kg.Iznenadil sam se, pogotovo sto sam sad bio doma i nisam radio nista. Ali primjetil sam da jedem sve manje i manje. Uvijek sam znao pojesti sve u tanjuru, sada pojedem mozda pola. Neznam zasto!


Pozdrav svima